Kad su Pedra Almodovara zamolili da napiše predgovor za posljednji roman brazilske književnice Clarice Lispector Dah života, u engleskom prijevodu Johnnyja Lorenza, on je odbio, i objasnio: „Svaka njezina rečenica okuplja toliko značenja; tako je gusta, obla i bogata da zastajem pred njom kao pred zidom. Iznimno mi se sviđa, ali nisam kvalificiran popratiti tako izvanredan tekst.“
I ta je Almodovarova izjava objavljena u romanu, kao predgovor.
Upravo je cilj ovogodišnje manifestacije „Mjeseca hrvatske knjige“ koja se kao i svake godine održava od 15. listopada do 15. studenoga, ukazati na važnost prevoditelja. Izvesti na svjetla pozornice ove jezične magove, velike znalce o kojima se malo zna. Podsjetiti na neprocjenjivu vrijednost književnog prevođenja zahvaljujući kojemu strana književnost, njezini klasici i suvremenici, hrvatskim čitateljima prestaju biti strani. Zahvaljujući kojemu i hrvatska književnost leti preko granica svoje domovine i osvaja inozemnu publiku, daleko izvan granica Schengena.
Tragom ovog razmicanja jezičnih barijera, ovogodišnji slogan glasi Nek’ ti riječ ne bude strana(c)…
Također, ova je godina proglašena Europskom godinom vještina, pa se i prevođenje kao vještina uklapa u ovaj poticajni impuls odaslan iz Europske unije.
Ambasadorica manifestacije i dopredsjednica Društva prevoditelja Anda Bukvić Pažin, u predgovoru je zapisala: -Književno je prevođenje proces prevođenja pisanih tekstova s izvornog jezika na ciljni jezik, ali tako da se sačuva i ono što je rečeno, i kako je rečeno: treba nam sadržaj poruke, ali jednako toliko i stil, i dinamika, i osjećaj i ritam. Osim lingvističke umješnosti, književno prevođenje zahtijeva kreativnost, osjećaj za umjetnost i dubinsko razumijevanje književnosti. Cilj je čitateljicama i čitateljima koji ne razumiju niti govore izvorni jezik omogućiti užitak u stranom književnom tekstu kao da je napisan na njihovom materinjem jeziku. Cilj je, dakle, prijevodom pronijeti riječi koje nisu strane, a nisu ni stranci. Tako lako zvuči – ali nije jednostavno, i nipošto nije pravocrtno. Put od prijevoda do prevedenoga pun je tunela i vijadukta preko kojih se dolazi do onih pravih – riječi, fraza, rečenica – koje prenose poruku lijepo, vjerno, otprilike isto ili različito točno -.