Što bi bilo kada bi bilo? Tko se od nas nije poigrao tom mišlju, zaigrao se poistovjetio, promaštao… i na kraju – pusta tlapnja. Sve je onako kako jest i svaki trenutak našega života samo promišljen već je prošao. Nije i neće nikomu nikada uspjeti da proteklu sekundu vrati i proživi.
Mnogi, zaista mnogi bi tako rado to učinili.
Čitam... dakle postojim!
Zašto čitati?
Ta misao, upit sve češće mi padne na pamet u vremenu kada mi se čini puno je godina prošlo, a opet kada se osvrneš sve izgleda kao jedan tren. Čitajući izreke napisane i izrečene o čitanju složih se sa njima kao primjerice čovjek koji čita proživi stotine života ili čitanje je snaga naroda ili dijete koje čita postaje građanin koji misli. Opet, komu to treba, kojoj je politici trebao građanin koji misli, osim što bi trebao misao i postojanje uskladiti s onim vladajućim. Postojali su politički sustavi koji da bi […]