Kada je prije više od pola tisutljeća točnije 22. travnja 1501. godine završio svoj veliki i za hrvatsku književnost značajan ep Marko Marulić Splićanin kako je ostalo zabilježeno imao je na umu iliti na pameti “ulize mi u pamet da ju stumači(m) naši(m) jaziko(m), neka je budu razumiti i oni ki nisu naučni knjige latinske iliti djačke” napisati knjigu inspiriranu biblijskom temom o udovici Juditi na tadašnjem hrvatskom jeziku. Knjigu na jeziku koji će puk ili narod razumijeti. I trebalo je čekati 20 godina da se “Judita” štampa. Zašto, to nije ostalo zabilježeno, vjerovatno nešto slično kao i danas ne zna se?! Znači prije punih pet stotina godina “mater” knjiga Marka Marulića je štampana, a prije 520 godina je završena jer je naš otac književnosti Marko Marulić zapisao ” u gradu Splitu na dvadeset i dva dni miseca aprila” završena Judita. Datumi su se poklopili – današnji dan.
Ovaj datum – 22. travnja 1966. godine odlukom Sabora Republike Hrvatske proglašen je Danom hrvatske knjige.
Nakon pet stotina godine još uvijek je zanimljivo znati da li se ispunila želja oca naše književnosti Marka Marulića da njegov narod čita na svom jeziku. Prema zadnjim istraživanjima, tek 49 posto Hrvata pročita jednu knjigu godišnje, ali zato opet prema istraživanjima naš čovjek pročita oko sto tisuća riječi dnevno? Pogledajmo oko sebe u bilo koje doba dana i na bilo kojem mjestu svi čitaju, ali ne iz knjige već iz “pametnih” telefona.
Ali, to je druga priča!?